Povežite se s nama

Društvo

DPS: Desant na Filmski centar neće proći

Objavljeno

dana

DPS: Znamo da smo mnogima trn u oku, ipak, pozdravljamo svaku emancipaciju konkurencije

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


pozvali vladu da razriješi novoimenovanu direktoricu

DPS: Desant na Filmski centar neće proći

Iz DPS-a poručili da kulturna scena Crne Gore nije privatni posjed ministarke Bratić


Foto: DPS
Advertisement

Demokratska partija socijalista (DPS) pozvala je Vladu i premijera Zdravka Krivokapića da hitno razriješi juče imenovanu direktoricu Filmskog centra Aleksandru Božović, poručivši vlastima da su se preigrali u nadmetanju ko će više uniziti crnogorski identitet, kulturu i umjetnost.

Iz te partije su, poručivši da „desant“ na Filmski centar neće proći, kazali da kulturna scena Crne Gore nije privatni posjed ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić, te podsjetili da je Božović bila kandidatkinja za poslanicu srbijanske desničarske partije Dveri.

U Komisiji za prosvjetu, kulturu i medije Glavnog odbora DPS-a smatraju da je doskorašnji direktor Filmskog centra Sehad Čekić razriješen jer se imenom ne uklapa u ministarkin „srpski svet“.

Advertisement

„U savezništvu sa rektorem Univerziteta Crne Gore, koji suptilno sprovodi politiku ruske meke moći u visokom obrazovanju kanalima SPC, zadaje gđa Bratić niske udarce građanskoj Crnoj Gori. Ruga joj se u lice. Nezakonito je smijenila direktorku Narodnoga muzeja. Zamijenila ju je kadrom koji se proslavio konzervatorskim radovima u hramovima Crne Gore i ne bi u tome ništa bilo sporno, da ova Vlada nije skrpljena u manastiru i da nije klerikalizovala crnogorsko društvo do mjere da je dovedeno na ivicu građanskih sukoba. Namjerava da ispuni zavjet crkve Srbije i izmjesti ikonu ‘Filermosa’ odande đe joj je jedino umjesno mjesto, u Narodnom muzeju Crne Gore. Zavjetnica se prevarila, jer mi, zaista, branimo svetinje. Ne damo ih slugama ‘srpskog sveta’.“

„Uprkos saopštenju Udruženja filmskih producenata i reditelja Crne Gore, Bratićeva je razriješila direktora Filmskog centra. Imenom i prezimenom se ne uklapa u njen ‘srpski svet’. Naučila je Vesna Bratić da su to ‘lažni ljudi sa lažnom vjerom’, alal joj vjera na nauci. Njena vjera je pronevjera hrišćanstva i pravoslavlja u čijem je duhu ‘ljubi bližnjeg svog kao sebe sama’. Našla je nepoželjnome u ‘srpskom svetu’ pristojnu zamjenu“, navodi se u saopštenju DPS-a.

Kazali su da je novoimena direktorica Božović „slećela“ u Crnu Goru „pravo sa liste ultra-nacionalističke stranke Dveri Boška Obradovića“.

„Skromnih kvalifikacija i referenci, novoimenovana direktorka Filmskog centra, prethodno je bila preplaćena savjetnica direktora Kulturnog centra Novoga Sada Andreja Fajgelja, poznatog po profašističkim stavovima. Opravdano vjerujemo, da je ministarku Bratić, prije svega fascinirala politička, a ne stručna biografija Aleksandre Božović. Dveri, čija kandidatkinja za poslanicu je bila novoimenovana direktorka Filmskog centra Crne Gore, tvrde da je Boka Kotorska dio Srbije, a pripadnici ove ultra-nacionalističke srpske partije upadali su na javne tribine, fizički se obračunavajući sa učesnicima i neistomišljenicima.“

„Sigurni smo da će ova, Vesni Bratić podobna poslenica, umješno inicirati pravljenje filmova sa temom doprinosa Dimitrija Ljotića antifašističkoj tradiciji. Jasno nam je, ministarka Bratić, za koju su Crnogorci proizvod etničkog inženjeringa, na visoke dvjeri uvodi u kulturu najniže ideologije, ljotićevštinu, na primjer, koje se, da bizarnost bude veća, grozi čak i jedan Vojislav Šešelj. Da se poslužimo filmskim jezikom, ovo ‘beštijanje’ ministarke Bratić možda djeluje kao ‘čudo neviđeno’, ali bi valjalo da zna da ‘nema malih bogova’, da ćemo njeno (ne)djelo proučavati kao ‘okupaciju u 26 slika’ i da ćemo uskoro ‘živeti kao sav normalan svet’,“ dodaje se u saopštenju DPS-a.

Advertisement

Ako se pristane na ovo, kako su kazali, pristaje se na poniženje.

„Ukoliko dopustimo da nam državu pretvore u dvjeri kroz koja će nekontrolisano ulaziti kleronacionalizam i fašistički odnos Boška Obradovića prema crnogorskoj naciji, taman isti kakav je ministarkin, bićemo akteri prodaje države, cijenu ćemo plaćati vjekovima. Ako prihvatimo ovo, odbacili smo Crnu Goru, građansku, evropsku“, zaključuje se u saopštenju.


Vijesti



Vijesti
Advertisement

Društvo

Paštrovići – građani drugog reda na rodnoj grudi

Objavljeno

dana

Autor

Paštrovići - građani drugog reda na rodnoj grudi

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


Burna istorija

Paštrovići – građani drugog reda na rodnoj grudi

Paštrovići se pripremaju za obilježavanje šest vjekova autonomije pod Mletačkom republikom, Blažo Kažanegra upozorava da im je danas uskraćeno pravo da uđu u svoj grad – Sveti Stefan, kojeg su sagradili njihovi preci i živjeli u njemu vjekovima, da slobodno koračaju svojim javnim dobrima, da se kupaju na svojim plažama…


Foto: Privatna arhiva
Advertisement

Prije 600 godina Paštrovići su uživali autonomiju u okviru Mletačke republike, danas ne samo da je nemaju, nego su postali građani “drugog reda” na sopstvenoj teritoriji, dok je Sveti Stefan, nekadašnje sjedište “bankade” i administrativni i kulturni centar, djelimično prodat, iako je riječ o kulturno-istorijskom blagu.

To je za “Vijesti” ocijenio mještanin Blažo Kažanegra, jedan od pokretača inicijative da se grad-hotel “Sveti Stefan” vrati u državno vlasništvo.

Naglasio je da je 2023. godina veoma važna za Sveti Stefan i Paštroviće, jer bi trebalo obilježiti dva jubileja.

Advertisement

”Prvi jubilej je 600 godina od potpisivanja ugovora između Paštrovića i Venecije, a drugi 200 godina od rođenja Visariona Ljubiše. Na prvi jubilej me je nedavno podsjetio mještanin, moj ujak, arhitekta Željko Mitrović. U 15. vijeku, 4. aprila 1423. godine, na venecijanskoj lađi, usidrenoj ispred Drobnog pijeska, potpisan je čuveni ugovor između predstavnika paštrovskih plemena i Mletačke republike, koju je predstavljao admiral Frančesko Bembo, zapovjednik Jadranskog mora. Mudri Paštrovići, prihvativši vrhovnu vlast Mletačke republike, dobili su potvrdu prethodnih privilegija (‘breveređe’), pravo da biraju sebi kneza (‘rectore’) koji će suditi po starim paštrovskim zakonima i običajima, uz potvrdu i carinskih privilegija za trgovinu robom na teritoriji Mletačke republike”, naveo je Kažanegra citirajući podatke iz rada “Društveno-ekonomski razvoj Paštrovića”, S. Davidovića, iz Paštrovskog almanaha.

Visarion Ljubiša
Visarion Ljubišafoto: Privatna arhiva

Kažanegra navodi da su se Paštrovići obavezali da, u slučaju potrebe, ratuju za Veneciju na teritoriji od Kotora do Bara. Sve to, ističe, podrazumijevalo je visok stepen autonomije, odnosno sudske i zakonodavne vlasti na svojoj teritoriji, od Kufina do Babina vira, ali i garantovanu spoljnu zaštitu od osvajača.

”Tada, još u srednjem vijeku, kada je veći dio Evrope i svijeta bio okovan lancima feudalizma, od strane bilo domaćih ili tuđinskih vladara i knezova, Paštrovići su imali visok stepen autonomije, prava i sloboda na svojoj teritoriji – svoji na svome. Danas, 600 godina poslije, u 21. vijeku – vijeku jednakosti, tolerancije i liberalizma – Paštrovići ne samo da nemaju autonomiju, nego su još očigledno postali građani drugog reda na sopstvenoj teritoriji, dok je njihov grad Sveti Stefan… djelimično prodat privatnim subjektima. Mnoga prava koja imaju građani Evrope i svijeta, Paštrovići danas očigledno nemaju, pa im je na svojoj zemlji ograničena sloboda kretanja”.

Kažanegra je pojasnio da do skoro nijesu imali pravo da posjete plaže, gdje su vjekovima pristajali svojim barkama, ribali i trgovali, da nemaju pravo da uđu u svoj grad – Sveti Stefan, kojeg su sagradili njihovi preci i živjeli u njemu vjekovima.

”Jednostavno rečeno, nemaju pravo na svoje materijalno-kulturno nasljeđe, ali i nematerijalno nasljeđe jer, kao što kaže arhitekta Slobodan Bobo Mitrović (direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore 2003-2007), na ostrvu Sveti Stefan danas nema skoro ništa što bi upućivalo na istoriju tog mjesta i ljude koji su tamo živjeli, osim crkava. Zajedno sa građanima Crne Gore, oni nemaju pravo na svoje nacionalno blago, kao što ga imaju… narodi svijeta. Sva ova prava su imali za vrijeme Venecije, ali i kasnije”.

Crkve na Svetom Stefanu
Crkve na Svetom Stefanufoto: Privatna arhiva

Kažanegra navodi da Paštrovići ne traže da im se vrati autonomija koju su imali u srednjem vijeku, iako, kako ističe, imaju puni legitimitet za tako nešto, a i Evropska unija “uveliko promoviše koncept administrativne decentralizacije po raznim osnovima”.

”Traže da budu kao i svi drugi građani civilizovanog svijeta, da imaju sva građanska prava koja uživaju drugi ljudi i narodi oko njih i ništa više od toga. Da imaju pravo na svoju istoriju, svoju kulturu, svoj grad, da slobodno koračaju svojim javnim dobrima, da se kupaju na svojim plažama, da slobodno hodaju ulicama i trgovima svoga grada, da imaju puno pravo na svoju kulturnu baštinu, materijalnu i nematerijalnu, zajedno sa svim drugim građanima Crne Gore. Ovo nije nikakav luksuz i ovo već imaju građani skoro svih država svijeta”.

Advertisement

Navodi da su dugi niz godina mještani trpjeli i suzdržavali se od korišćenja svojih javnih teritorija – plaža, ulica i trgova, u njihovom gradu Svetom Stefanu, jer su mislili da rade nešto što će biti dugoročno korisno i za njih i za cijelo društvo.

”Trpjeli su, da ne budem grub, neku vrstu blagog turističkog aparthejda, u 21. vijeku, koji se ponekad u pojedinim momentima projavljivao u svojoj punoj formi. Nakon skoro petnaest godina trpljenja i suzdržavanja od svojih vjekovnih prava i sloboda (dijelom dobrovoljnog, a dijelom nametnutog), postalo je jasno čemu sve to vodi – izgradnji stanova za tržište u zoni kulturne i prirodne baštine, praćeno devastacijom te iste baštine. Nijedan projekat ne može biti ekskluzivan ako je cijena te njegove eksluzivnosti ograničavanje vjekovnih prava i sloboda mještana koji tu žive, kao i devastacija našeg kulturnog i prirodnog blaga. Sada je vrijeme da se stvari stave na svoje mjesto i da mještani postanu punopravni građani u svom rodnom mjestu, i ništa više od toga se ne traži”.

Razglednica Svetog Stefana iz ranog 20. vijeka
Razglednica Svetog Stefana iz ranog 20. vijekafoto: Privatna arhiva

Ocijenivši da je 2023. vrlo bitna za Paštroviće, ali i za cijelu Crnu Goru, Kažanegra je kazao da su počeli neformalni razgovori mještana o obilježavanju važnih jubileja.

Navodi da je arheolog i istraživač u oblasti kulture Dušan Medin predložio organizovanje naučne konferencije koja bi imala za cilj izradu “temeljne naučne monografije” o istoriji Svetog Stefana.

”Slični projekti se pominju na temu istraživanja života i djela Visariona Ljubiše, te se i u tom pogledu planira organizovanje konferencija i pravljenje monografije o ovom velikanu. Takođe se pominje otvaranje Muzeja paštrovske istorije i kulture koji bi obogatio turističku ponudu mjesta, kao i postavljanje spomen-ploče na rodnoj kući Visariona Ljubiše, uz dogovor sa trenutnim vlasnikom/zakupcem i uz njihovu saglasnost. Bilo bi takođe poželjno da jedna od ulica na ostrvu bude nazvana po Visarionu Ljubiši”.

Kažanegra ističe da je na Svetom Stefanu neophodno češće organizovati razne kulturne manifestacije, predavanja, izložbe, radionice, književne i poetske večeri, kulinarske događaje.

Advertisement

”Sve u duhu promocije lokalne kulture – koncepta koji sve više dobija na važnosti u savremenom svijetu punom brzine i otuđenosti. Sveti Stefan ima potencijal da bude otvoren i zimi kao grad (dok je hotel zatvoren), sa makar jednim restoranom, muzejom i suvenirnicom za dnevne posjetioce kojih bi sigurno bilo mnogo, naročito iz Crne Gore i regiona. Očekujemo da se ova dva jubileja proslave u slobodnom gradu Svetom Stefanu, koji će do januara 2023. biti vraćen u puno državno vlasništvo (upravnim aktom ili sporazumom o razmjeni akcija), otvoren za sve ljude dobre volje, uz stabilno rješenje spora sa trenutnim zakupcem (kompromis, poravnanje, itd.). Poželjno bi bilo, svakako, da Opština Budva i resorno ministarstvo za obrazovanje i kulturu novčanim sredstvima i logistikom pomognu organizaciju ovih važnih jubileja”.

Mitropolit, pregovarač s Vatikanom, prvi ministar obrazovanja…

Kažanegra ističe da je Visarion Ljubiša (1823-1884) “važna istorijska ličnost, nezasluženo zapostavljena i zaboravljena u našem društvu, pa i užoj zajednici”.

”Velikan se rodio na Svetom Stefanu na Savindan, 14. januara 1823. (27. januara po važećem kalendaru), dobivši ime Vasilije. Nakon primanja monaškog postriga u mladosti, dobio je ime Visarion. Dugo je službovao po mnogim crkvama i manastirima na primorju, ujedno baveći se učiteljskom djelatnošću po mjesnim školama. Prelaskom u Crnu Goru, otvorile su se brojne mogućnosti za njega, pa je ubrzo i stekao veliko povjerenje kod kralja (knjaza) Nikole. Bio je arhimandrit manastira Morače i Cetinjskog manastira, rektor Cetinjske bogoslovije, episkop zahumsko-raški, mitropolit crnogorski, prvi ministar obrazovanja Crne Gore, kao i prvi predsjednik Crvenog krsta Crne Gore. Učestvovao je u prikupljanju građe za izradu Opšteg imovinskog zakonika. Bio je glavni pregovarač sa Vatikanom oko potpisivanja konkordata, te se smatra i autorom nacrta početnog teksta sporazuma koji je kasnije u velikoj mjeri prihvaćen u konačnoj verziji. Tokom svog boravka u Rimu sretao se sa Josipom Jurajem Štrosmajerom koji je bio savjetnik crnogorske strane u pregovorima. Trebalo je da bude primljen na audijenciju kod pape, ali pojedini kardinali nisu to dopustili jer je Visarion tada bio u rangu episkopa, zbog čega je Štrosmajer vrlo negodovao, o čemu svjedoči jedno njegovo pismo upućeno knjazu Nikoli nešto kasnije. Družio se sa Simom Matavuljem, Stjepanom Mitrovim Ljubišom, Jovanom Pavlovićem i drugim viđenijim ljudima tog vremena. Bio je takođe i jedan od članova-osnivača Cetinjske čitaonice. Pred upokojenje, svoju kuću na Cetinju ostavio je ‘ubogim siromasima koji žive u varoš Cetinjsku, kojom će opština iste varoši upravljati, a pod kiriju davati, i kiriju od ove siromasima dijeliti’”.

Kažanegra ističe da danas na njegovoj rodnoj kući na Svetom Stefanu nema nikakvog obilježja i da bi, u nekoj drugoj zemlji, ta kuća vjerovatno bila muzej ili slično, što “nije krivica trenutnog zakupca”.

Advertisement

Vijesti



Vijesti
Nastavite čitati

Društvo

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Objavljeno

dana

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


priča o tanjinim i nadinim kreacijama

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Sasvim slučajan susret dvije kreativke, Tanje Šošić iz Brela i Nade Tadić iz Nikšića, rezultirao je prijateljstvom, ali i zajedničkim poslom


Tanja i Nada sa igračkama, Foto: Svetlana Mandić
Advertisement

Perunika je ime dobila ime po vrhovnom bogu Perunu i njegovoj ženi Peruniki. Latinski naziv (Iris germanica) biljke potiče od Iride, grčke boginje duge. Legenda kaže da je Irida šetala dugom i prenosila poruke na zemlju i tamo gdje bi duga dotakla tlo, zajedno sa munjom boga Peruna, izrastale su prelijepe perunike.

Novija legenda kaže da tamo gdje bi Tanja i Nada uzele stvar u svoje ruke, nastajale su “Duga toys”, morske životinje kojima su Dalmatinka i Nikšićanka udahnule miris mora i snagu drevnog Onogošta.

Susret dvije kreativke desio se sasvim slučajno. Ili su možda Irida i Perun umiješali svoje prste. Nakon prekida dugogodišnje veze, Tanja Šošić, iz poznatog turističkog mjesta u Hrvatskoj, Brela, odlučila je da malo “ohladi” glavu, umiri dušu i krene na put. I dok je Breljanka, koja je otkrila mnoge destinacije po Africi, Aziji, Americi, razmišljala gdje da ode, pomogao joj je francuski turista, čest gost u njenom restoranu.

Advertisement

”Noć prije moje odluke došao je u restoran i pitala sam ga zašto ovoga puta ostaje kratko. Rekao mi je da se vratio iz Crne Gore, da je bio na Durmitoru i pokazao mi fotografije. Kada sam vidjela Crno jezero i Durmitor, bila sam oduševljena. Čitavu noć sam tragala po Internetu i ujutro se probudila sa idejom da krenem pješke do Durmitora. I tako smo krenuli moj pas Boško i ja”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Hodočašće od Brela do Durmitora, kako ga Tanja naziva, dugo 400 kilometara, trajalo je 13 dana, plus tri dana odmora da bi mogla da opere odjeću i da se istušira.

”Prvih nekoliko dana je bilo najteže, ne fizički nego psihički, jer još uvijek u glavi nijesam sve raščistila. Išla sam, razmišljala o drugim stvarima i nijesam primjećivala prirodne ljepote okolo. I onda dođe period kada je sve to nestalo i kada sam počela da se divim prirodi, da upijam sve boje i mirise. Obišla sam svijet i svašta toga vidjela, ali Durmitor je poseban. Bio je mnogo ljepši nego na fotografijama jer se ta ljepota ne može ni riječima ni fotografijom dočarati. Durmitor je jednostavno bajkovit”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Na “korak” do Durmitora stigla je u Nikšić, upoznala se sa članovima PSD “Javorak” koji su je ugostili i koji će joj, po povratku, pružiti i poznanstvo sa Nadom Tadić koja će postati njena prijateljica, a kasnija i saradnica u priči zvanoj “Duga toys”.

”Član sam ‘Javorka’, kao i moja djeca, koja su toga išla u bolderanu, a društvo mi je pričalo kako je bila kod njih jedna Hrvatica koja je krenula pješke na Durmitor. Rekla sam da je moram upoznati i bez dogovora, gotovo u isto vrijeme, nas dvije smo došle u ‘Javorak’ i od tada kreće naše druženje. Sa ‘Javorkom’ sam mnogo toga dobila, veliki broj prijatelja, između ostalog i Tanju”, priča Nada koja je jednu porodicu dobila rođenjem, a drugu – “Javorak”, darivale su joj planine.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

”Tanja je počela svake srijede da dolazi u Nikšić. Rekla sam joj da koliko novca troši na smještaj da bi joj jeftinije bilo da kupi stan, što se i desilo”.

Na pitanje šta to ima Nikšić zbog čega je srijedu “rezervisala” za grad podno Trebjese, Tanja sa smiješkom odgovara – “ljude”.

”Ima ljepših gradova od Nikšića, ali imate ljude koji čovjeka gledaju kroz to kakav je ko čovjek. Ima nešto u ovim ljudima, nešto veliko što se ne može riječima opisati. Nikšić je postao moja druga kuća, ja ga tako i zovem. Kad god dođem u Nikšić, stavim objavu – evo me doma”.

Advertisement

Tako je bilo i ovoga puta.

Igračke sa mirisom domaćeg hljeba

Prošle godine krenule su sa izradom igračaka čijem nazivu je kumovala Tanja, upravo zbog perunike i legende o Iridi.

”Stalno sam nešto šila, a Tanja koja roni je razmišljala o morskim igračkama. Odlučile smo da udružimo snage i probamo. Znale smo da igračke moraju biti od prirodnih materijala, da djeci na dodir budu prijatne i da imaju lijep miris. Tako smo se odlučile da koristimo neprerađenu svilu, vunu, pamuk, kašmir i frotir. Igračke su takođe morale i da budu perive, da se mogu skidati i prati. Prvu igračku, hobotnicu, napravile smo za Tanjinog bratanića, Borisa. Bile smo oduševljene kada smo vidjele kako ta hobotnica izgleda. Prevazišla je naša očekivanja”, priča Nada dok njih dvije pokazuju igračke.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Nakon hobotnice, došli su morski konjic, kit i morska kornjača. Fotografije neobičnih igračaka vidjeli su svjetski rekorderi u ronjenju na dah Boris Milošić i Lidija Lijić, kao i jedna od najpopularnijih hrvatskih umjetnica Tisja Kljaković Braić. Osvojili su ih morski plišanci, a zahvaljujući njima igračke su počele da osvajaju tržište.

”Ja sam zadužena za marketinški dio, stvaranje veb stranice, a Nada je ta koja stvara igračke, ali i koja ima kontakt sa kupcima”, kaže Tanja.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Nada priznaje da ne voli da radi pod pritiskom, da igračke pravi tek onda kada u glavi smisli odgovarajuću kombinaciju materijala i boja, da je najteže, ali i najljepše, raditi sa neprerađenom svilom.

”Svila se mora zalijepiti flizelinom i to je dupli posao, ali sa njom najviše volim da radim, jer ima predivan miris. Kada pređem peglom preko nje osjeti se taj miris topline koji podsjeća na miris proje ili domaćeg hljeba”, kaže Nada dok se u vazduhu osjeća miris svile.

Advertisement

Njihovi plišanci stigli su i do Teksasa, Berlina, Češke, Slovačke, ali najviše do Zagreba. Poneki se “prošetao” i do crnogorskog primorja.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

”Prve igračke prodate u Crnoj Gori su jednoj majci iz Tivta i valjda zbog toga voljele bi da naša priča zaživi upravo u tom gradu, i naravno u našem Nikšiću, pa onda i u ostalim gradovima Crne Gore. Što se tiče Hrvatske, tamo su plišanci već zaživjeli”, sa osmijehom kaže šarmantna Nikšićanka kojoj su spretne ruke, kako ističe, u genima.

Zasad je na djecu, petnaestogodišnjeg Luku i dvije godine mlađu Milicu, prenijela “planinarski gen”. Možda ih “zarazi” i sa plišancima.

Čiste Trebjesu i podmorje, osvajaju vrhove, uče o životu

Nadu i Tanju je zbližila i ljubav prema prirodi, a posebno prema planinama. Nadi se čini da planinari od kada se rodila, a i njena djeca su, prije nego što su prohodala, naučena na planiski svježi vazduh. Sa djecom se često priključi mladim volonterima koji “ekopatriotizmom” pokazuju kako se voli grad i očiste Trebjesu, a sa Anom Petrović Njegoš je obogate sadnicama.

”Moja djeca se bave atletikom i Trebjesa je njihov poligon. Tamo smo svakodnevno i ne mogu shvatiti da neko dođe i tamo baci smeće”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Dok Nada čisti Trebjesu, Tanja čisti podmorje.

”Roneći sam naišla na smeće i pala mi je na pamet ideja da bih mogla da očistim podmorje. Rekla sam sebi da moram uzeti stvar u svoje ruke i da to niko neće očistiti ako mi sami ne očistimo. Pozvala sam direktoricu Turističke zajednice Brela i rekla joj da želim da čistim podmorje. Bila je oduševljena idejom, i tako je krenulo. Priključili su se i drugi i očistili smo cijelo podmorje Brela”.

Advertisement
Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Osim što čisti more, Tanja istražuje jame, planinari i osvaja vrhove Azije, Afrike, Južne Amerike i čeka da osvoji Ama Dablam.

”Nepalci mu pridaju veliku duhovnu važnost, a i jako je specifičnan i zahtjevan vrh. Kažu da je to nepalski Materhorn”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Voli da putuje i sa putovanja najviše pamti ljude koje je upoznala, a zemlje koje su poseban utisak ostavile na nju su Nepal i Crna Gora. Izrađuje posuđe od gline i sapune od eteričnih biljaka, ali i pravi neobične deserte čiji su glavni sastojci kleka, bor, limeta i zemlja.

”Kada sam ostala bez poslastičarke odjednom sam morala učiti da pravim deserte. Do tada nijesam znala ni palačinke da zamijesim. Nađem na Internetu kako se to pravi, ali ti deserti su bili preslatki. Kako sam po prirodi perfekcionista, upišem školu za slastičarku i tu sretnem Terezu Alabandu koja je bila moja mentorka i koja me odabrala da na kraju radim praksu s njom. Nije mi bila namjera da radim praksu, već samo školu da završim, ali Tereza je nešto prepoznala u meni i ja sam ostala s njom šest mjeseci. Nakon toga mi ‘klikne’ ideja i odem u Pariz, gdje završim čuvenu kulinarsku školu ‘Le Cordon Bleu’. Sada pravim deserte koje mirišu na zemlju”.

A nju miris zemlje, od koje smo se, kako kaže, sve više udaljili – privlači i osvaja. Nekako se srodila sa njom i iz dana u dan je sve više upoznaje, uči o životu i nastavlja da istražuje. Prvo svoje mogućnosti, a zatim i svijet oko sebe.


Vijesti



Vijesti
Advertisement
Nastavite čitati

Društvo

U Crnoj Gori srednji do visoki rizik od prirodnih katastrofa

Objavljeno

dana

Autor

U Crnoj Gori srednji do visoki rizik od prirodnih katastrofa

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


svjetski indeks rizika

U Crnoj Gori srednji do visoki rizik od prirodnih katastrofa

U dokumentu se navodi da Evropa ima daleko najmanji rizik od katastrofe


Ilustracija, Foto: Shutterstock
Advertisement

Crna Gora nalazi se u grupi evropskih zemalja sa srednjim do visokim rizikom od katastrofe usljed ekstremnih prirodnih događaja, navodi se u Svjetskom indeksu rizika 2021.

U tom Indeksu, koji je objavio Institut za međunarodno humanitarno pravo i oružane konflikte iz Bohuma, Crna Gora je na 86. mjestu od 181 analizirane države.

Kako prenosi portal RTCG, u dokumentu se navodi da Evropa ima daleko najmanji rizik od katastrofe.

Advertisement

„Zemlje sa niskim ekonomskim kapacitetom, ranjivije su ili imaju niže sposobnosti za sprječavanje katastrofa“, kaže se u dokumentu.

U tim zemljama, kako se dodaje, ekstremni prirodni događaji često dovode do daljeg smanjenja postojećih kapaciteta.

U dokumentu se navodi da se zemlje evropskog kontinenta međusobno razlikuju.

„Crna Gora, Albanija, Holandija, Grčka i Sjeverna Makedonija su na vrhu kontinentalne liste sa srednjim do visokim rizikom, dok se Malta, Island, Finska, Estonija i Švajcarska nalaze na začelju spektra rizika“, navodi se u Indeksu.

Kako se ističe, socijalna zaštita doprinosi smanjenju ranjivosti društva na ekstremne prirodne događaje, i da na tome treba temeljno u ozbiljno raditi.

Advertisement


Vijesti



Vijesti
Nastavite čitati

Najčitanije