Povežite se s nama

Društvo

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Objavljeno

dana

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


priča o tanjinim i nadinim kreacijama

Plišane igračke sa šmekom Dalmacije i drevnog Onogošta

Sasvim slučajan susret dvije kreativke, Tanje Šošić iz Brela i Nade Tadić iz Nikšića, rezultirao je prijateljstvom, ali i zajedničkim poslom

Advertisement

Tanja i Nada sa igračkama, Foto: Svetlana Mandić

Advertisement

Perunika je ime dobila ime po vrhovnom bogu Perunu i njegovoj ženi Peruniki. Latinski naziv (Iris germanica) biljke potiče od Iride, grčke boginje duge. Legenda kaže da je Irida šetala dugom i prenosila poruke na zemlju i tamo gdje bi duga dotakla tlo, zajedno sa munjom boga Peruna, izrastale su prelijepe perunike.

Novija legenda kaže da tamo gdje bi Tanja i Nada uzele stvar u svoje ruke, nastajale su “Duga toys”, morske životinje kojima su Dalmatinka i Nikšićanka udahnule miris mora i snagu drevnog Onogošta.

Advertisement

Susret dvije kreativke desio se sasvim slučajno. Ili su možda Irida i Perun umiješali svoje prste. Nakon prekida dugogodišnje veze, Tanja Šošić, iz poznatog turističkog mjesta u Hrvatskoj, Brela, odlučila je da malo “ohladi” glavu, umiri dušu i krene na put. I dok je Breljanka, koja je otkrila mnoge destinacije po Africi, Aziji, Americi, razmišljala gdje da ode, pomogao joj je francuski turista, čest gost u njenom restoranu.

”Noć prije moje odluke došao je u restoran i pitala sam ga zašto ovoga puta ostaje kratko. Rekao mi je da se vratio iz Crne Gore, da je bio na Durmitoru i pokazao mi fotografije. Kada sam vidjela Crno jezero i Durmitor, bila sam oduševljena. Čitavu noć sam tragala po Internetu i ujutro se probudila sa idejom da krenem pješke do Durmitora. I tako smo krenuli moj pas Boško i ja”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Hodočašće od Brela do Durmitora, kako ga Tanja naziva, dugo 400 kilometara, trajalo je 13 dana, plus tri dana odmora da bi mogla da opere odjeću i da se istušira.

”Prvih nekoliko dana je bilo najteže, ne fizički nego psihički, jer još uvijek u glavi nijesam sve raščistila. Išla sam, razmišljala o drugim stvarima i nijesam primjećivala prirodne ljepote okolo. I onda dođe period kada je sve to nestalo i kada sam počela da se divim prirodi, da upijam sve boje i mirise. Obišla sam svijet i svašta toga vidjela, ali Durmitor je poseban. Bio je mnogo ljepši nego na fotografijama jer se ta ljepota ne može ni riječima ni fotografijom dočarati. Durmitor je jednostavno bajkovit”.

Advertisement
Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Na “korak” do Durmitora stigla je u Nikšić, upoznala se sa članovima PSD “Javorak” koji su je ugostili i koji će joj, po povratku, pružiti i poznanstvo sa Nadom Tadić koja će postati njena prijateljica, a kasnija i saradnica u priči zvanoj “Duga toys”.

”Član sam ‘Javorka’, kao i moja djeca, koja su toga išla u bolderanu, a društvo mi je pričalo kako je bila kod njih jedna Hrvatica koja je krenula pješke na Durmitor. Rekla sam da je moram upoznati i bez dogovora, gotovo u isto vrijeme, nas dvije smo došle u ‘Javorak’ i od tada kreće naše druženje. Sa ‘Javorkom’ sam mnogo toga dobila, veliki broj prijatelja, između ostalog i Tanju”, priča Nada koja je jednu porodicu dobila rođenjem, a drugu – “Javorak”, darivale su joj planine.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

”Tanja je počela svake srijede da dolazi u Nikšić. Rekla sam joj da koliko novca troši na smještaj da bi joj jeftinije bilo da kupi stan, što se i desilo”.

Na pitanje šta to ima Nikšić zbog čega je srijedu “rezervisala” za grad podno Trebjese, Tanja sa smiješkom odgovara – “ljude”.

”Ima ljepših gradova od Nikšića, ali imate ljude koji čovjeka gledaju kroz to kakav je ko čovjek. Ima nešto u ovim ljudima, nešto veliko što se ne može riječima opisati. Nikšić je postao moja druga kuća, ja ga tako i zovem. Kad god dođem u Nikšić, stavim objavu – evo me doma”.

Advertisement

Tako je bilo i ovoga puta.

Igračke sa mirisom domaćeg hljeba

Prošle godine krenule su sa izradom igračaka čijem nazivu je kumovala Tanja, upravo zbog perunike i legende o Iridi.

”Stalno sam nešto šila, a Tanja koja roni je razmišljala o morskim igračkama. Odlučile smo da udružimo snage i probamo. Znale smo da igračke moraju biti od prirodnih materijala, da djeci na dodir budu prijatne i da imaju lijep miris. Tako smo se odlučile da koristimo neprerađenu svilu, vunu, pamuk, kašmir i frotir. Igračke su takođe morale i da budu perive, da se mogu skidati i prati. Prvu igračku, hobotnicu, napravile smo za Tanjinog bratanića, Borisa. Bile smo oduševljene kada smo vidjele kako ta hobotnica izgleda. Prevazišla je naša očekivanja”, priča Nada dok njih dvije pokazuju igračke.

Advertisement
Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Nakon hobotnice, došli su morski konjic, kit i morska kornjača. Fotografije neobičnih igračaka vidjeli su svjetski rekorderi u ronjenju na dah Boris Milošić i Lidija Lijić, kao i jedna od najpopularnijih hrvatskih umjetnica Tisja Kljaković Braić. Osvojili su ih morski plišanci, a zahvaljujući njima igračke su počele da osvajaju tržište.

”Ja sam zadužena za marketinški dio, stvaranje veb stranice, a Nada je ta koja stvara igračke, ali i koja ima kontakt sa kupcima”, kaže Tanja.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Nada priznaje da ne voli da radi pod pritiskom, da igračke pravi tek onda kada u glavi smisli odgovarajuću kombinaciju materijala i boja, da je najteže, ali i najljepše, raditi sa neprerađenom svilom.

”Svila se mora zalijepiti flizelinom i to je dupli posao, ali sa njom najviše volim da radim, jer ima predivan miris. Kada pređem peglom preko nje osjeti se taj miris topline koji podsjeća na miris proje ili domaćeg hljeba”, kaže Nada dok se u vazduhu osjeća miris svile.

Njihovi plišanci stigli su i do Teksasa, Berlina, Češke, Slovačke, ali najviše do Zagreba. Poneki se “prošetao” i do crnogorskog primorja.

Advertisement
Duga toys
foto: Svetlana Mandić

”Prve igračke prodate u Crnoj Gori su jednoj majci iz Tivta i valjda zbog toga voljele bi da naša priča zaživi upravo u tom gradu, i naravno u našem Nikšiću, pa onda i u ostalim gradovima Crne Gore. Što se tiče Hrvatske, tamo su plišanci već zaživjeli”, sa osmijehom kaže šarmantna Nikšićanka kojoj su spretne ruke, kako ističe, u genima.

Zasad je na djecu, petnaestogodišnjeg Luku i dvije godine mlađu Milicu, prenijela “planinarski gen”. Možda ih “zarazi” i sa plišancima.

Čiste Trebjesu i podmorje, osvajaju vrhove, uče o životu

Nadu i Tanju je zbližila i ljubav prema prirodi, a posebno prema planinama. Nadi se čini da planinari od kada se rodila, a i njena djeca su, prije nego što su prohodala, naučena na planiski svježi vazduh. Sa djecom se često priključi mladim volonterima koji “ekopatriotizmom” pokazuju kako se voli grad i očiste Trebjesu, a sa Anom Petrović Njegoš je obogate sadnicama.

”Moja djeca se bave atletikom i Trebjesa je njihov poligon. Tamo smo svakodnevno i ne mogu shvatiti da neko dođe i tamo baci smeće”.

Advertisement
Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Dok Nada čisti Trebjesu, Tanja čisti podmorje.

”Roneći sam naišla na smeće i pala mi je na pamet ideja da bih mogla da očistim podmorje. Rekla sam sebi da moram uzeti stvar u svoje ruke i da to niko neće očistiti ako mi sami ne očistimo. Pozvala sam direktoricu Turističke zajednice Brela i rekla joj da želim da čistim podmorje. Bila je oduševljena idejom, i tako je krenulo. Priključili su se i drugi i očistili smo cijelo podmorje Brela”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Osim što čisti more, Tanja istražuje jame, planinari i osvaja vrhove Azije, Afrike, Južne Amerike i čeka da osvoji Ama Dablam.

”Nepalci mu pridaju veliku duhovnu važnost, a i jako je specifičnan i zahtjevan vrh. Kažu da je to nepalski Materhorn”.

Duga toys
foto: Svetlana Mandić

Voli da putuje i sa putovanja najviše pamti ljude koje je upoznala, a zemlje koje su poseban utisak ostavile na nju su Nepal i Crna Gora. Izrađuje posuđe od gline i sapune od eteričnih biljaka, ali i pravi neobične deserte čiji su glavni sastojci kleka, bor, limeta i zemlja.

”Kada sam ostala bez poslastičarke odjednom sam morala učiti da pravim deserte. Do tada nijesam znala ni palačinke da zamijesim. Nađem na Internetu kako se to pravi, ali ti deserti su bili preslatki. Kako sam po prirodi perfekcionista, upišem školu za slastičarku i tu sretnem Terezu Alabandu koja je bila moja mentorka i koja me odabrala da na kraju radim praksu s njom. Nije mi bila namjera da radim praksu, već samo školu da završim, ali Tereza je nešto prepoznala u meni i ja sam ostala s njom šest mjeseci. Nakon toga mi ‘klikne’ ideja i odem u Pariz, gdje završim čuvenu kulinarsku školu ‘Le Cordon Bleu’. Sada pravim deserte koje mirišu na zemlju”.

Advertisement

A nju miris zemlje, od koje smo se, kako kaže, sve više udaljili – privlači i osvaja. Nekako se srodila sa njom i iz dana u dan je sve više upoznaje, uči o životu i nastavlja da istražuje. Prvo svoje mogućnosti, a zatim i svijet oko sebe.


Vijesti



Vijesti
Advertisement

Društvo

VIDEO Najavljeno rušenje objekata u kojima su svi stanovi prodati: Životima ćemo braniti svoju imovinu

Objavljeno

dana

VIDEO Najavljeno rušenje objekata u kojima su svi stanovi prodati: Životima ćemo braniti svoju imovinu

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


PROTEST STANARA LAMELA NA ZABJELU

VIDEO Najavljeno rušenje objekata u kojima su svi stanovi prodati: Životima ćemo braniti svoju imovinu

„Radi se o 220 stanova, znači 220 porodica ili skoro 1.000 osoba koje su to kupili na kredit ili sa svim onim što su u životu stvarali. Gdje sad da idu? Dakle, ovo se neće dozvoliti da se ruši to je definitivno“, kazao je predstavnik stanara Čedo Radičević

Advertisement

Sa protesta stanara, Foto: Tina Popović

Advertisement

Više destina stanara okupilo se danas ispred lamele u podnožju podgoričkog brda Ljubović tražeći da država odustane od najavljenog rušenja objekta u kojem je preko 200 porodica kupilo stanove.

Rušenje je, kako su saopštili, najavljeno za decembar, a obećavaju da to neće dozvoliti.

Advertisement

Stanari okolnih zgrada su se početkom godine pobunili jer je gradnja ovih lamela u zahvatu Detaljno-urbanističkog plana Zabjelo-Ljubović zaklanjalo njihovu zgradu.

Tada su, kako su ranije kazali, zajedno sa drugim nezadovoljnim mještanima, uputili peticiju Ministartvu prostornog planiranja u kojoj traže izvršenje rešenja o rušenju objekta koje je, kažu iz nadležnog ministarstva donijeto još 2018. za dvije, a 2019 za poslednju, C lamelu.

Nekoliko mjeseci kasnije, nevladina organizacija KANA – Ko ako ne arhitekt upozorila je da je, i pored rješenja o rušenju, inevstitor „uspio da zgrade upiše u katastar i stanove proda“.

Advertisement

Svoju imovinu će braniti i životima

Predstavnik stanara Čedo Radičević kaže da se rušenje direktno tiče 220 porodica.

„Imamo najavljeno rušenje objekata u kojima su svi stanovi prodati. Radi se o 220 stanova, znači 220 porodica ili skoro 1.000 osoba koje su to kupili na kredit ili sa svim onim što su u životu stvarali. Gdje sad da idu? Dakle, ovo se neće dozvoliti da se ruši to je definitivno“, ističe je Radičević.

Istakao je i da su svi upoznati sa Zakonom o legalizaciji objekata.

Advertisement

„Imamo Zakon o legalizaciji, svi pratimo televiziju, dovoljno smo upoznati. Evo, recimo, premijer kaže da ima kuću koja nije legalizovana. Sve je u redu da se legalizuje. Ovo je u postupku legalizacije, to znamo od investitora. Niko ne traži da investitora bilo ko poštedi. Svi smo mi ljuti na njega. Dakle, sve što treba neka plati, na bilo koji način…Ali ovo što je u vezi sa nama – nema govora da ćemo dozvoliti da se ruši. Branićemo životom, na svaki način“, poručuje Radičević.

On je kazao da niko nije ponudio stanarima bilo kakvo obeštećenje, na bilo koji način.

Advertisement

„Zato smo se i okupili da branimo ono što je naše, što smo platili i mukom zaradili. Ovo je ušlo u postupak legalizacije i koliko znam, postupak o rušenju se zaustavlja kada krene postupak legalizacije, po pravilu… U bilo kojem slučaju, nećemo dozvoliti rušenje. I resorni ministar ima objekat koji treba da legalizuje. Neko kao javni interes definiše rušenje stanova u kojima je 220 porodica. Ovaj objekat je počeo da se gradi na osnovu dokumentacije. Mi smo dobili projektnu dokumentaciju i na bazi nje kupovali stanove“, kaže Radičević.

Jovović: Država i grad da imaju sluha za porodice, kompanija će se braniti pred domaćim i međunarodnim sudovima

Advokat kompanije Dušan Jovović smatra da je rješenje o rušenju „u potpunosti preuranjeno, jer postoji prethodno pitanje koje je neophodno riješiti“.

„Kompanija PS gradnja se obratila Sekretarijatu za planiranje prostora i održivi razvoj Glavnog grada u cilju legalizacije objekta 19. okrtobra ove godine, u skladu sa propisaima koji previđaju mogućnost legalizacije ovakvih objekata. Objekat je građen u skladu sa Detaljnim urbanističkim planom (DUP). Za prvu fazu objekta postoji građevinska dozvola i uredno su plaćene komunalije, dok za drugu fazu postoji glavni idejni, revidovani projekat. Značajno je i da korsepodencija između Ministarstva ekologije i prostornog planiranja i gradskog Sekretarijata do sada, u ovom konkretnom slučaju, ne postoji i donekle se vrši selektivnost u primjeni zakona. Smatramo da predmetni postupak o rušenju treba prekinuti do okončanja postupka za legalizaciju. Zbog toga smo i podnijeli zahtjeve nadležnom Ministarstvu, kako za prekid, tako i za odlaganje izvršenja“, kazao je Jovović.

Advertisement

Ukazao je na to da u objektu živi 220 porodica.

„Smatram da nadležni organi, ministarstvo i Glavni grad moraju imati sluha da zaštite inters građana i dozvole kompaniji da iskoriste svoja zakonska prava. Svaki drugi postupak nadležnih organa svjesno bi vodio kompaniju i stanare u štetu, za koju bi morala odgovarati država ukoliko postupak za legalizaciju bude osnovan“, dodajući da je rividentska kuća već dala pozitivno mišljenje da objekat ispunjava sve uslove za legalizaciju.

Advertisement

„Kompanija će iskoristiti sva svoja zakonska prava pred svim institucijama u domaćem zakonodavstvu, ali i pred evropskim“, zaključio je advokat Jovović.

PS Gradnja: Trpimo neprimjerene i neistinite kritike i diskriminaciju

Iz kompanije PS gradnja su u jučerašnjem saopštenju medijima saopštili da mjesecima „trpe neprimjerene i neistinite kritike i konstatacije medija i NVO sektora, koji nam se nijednom nijednom nisu obratili sa zahtjevom da se povodom ove situacije izjasnimo ili je pojasnimo“.

„Obavještavamo stanare i širu javnost da se za objekat vodi postupak legalizacije za koji smo od riveidentske kuće dobili mišljenje da ispunjavamo sve uslove… Naglašavamo da je objekat u potpunosti građen u skladu sa tada važećim DUP-om, te da smo kao investitor gradili u skladu sa urbanističkim parametrima, naročito u pogledu namjene, indeksa izgrađenosti, indeksa zauzetosti, spratnosti, kao i odnosa prema građevinskoj liniji, čime smo u postupku legalizacije objekta jedni od rijetkih, ako ne i jedini, koji su objekat gradili na ovaj način, a koji nadležni žele da sruše“, navodi se u saopštenju dostavljenom medijima.

Advertisement

Ističu i da tokom postupka legalizacije, počev od upisa u katastar nepokretnosti objekta, pa sve do danas trpe „nevjerovatno diskriminaciju od svih institucija koji bježe od odgovornosti da stručno i u skladu sa Zakonom profesionalno i nepristrasno sagledaju situaciju…“.

„…I dokumentaciju i smognu hrabrosti da konstatuju i prihvate naša prava koja nam Zakonom pripaduju. Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma smo se 17. septembra obratili sa istim zahtjevom za davanje mišljenja, kao što smo tražili i od rividentske kuće i do danas…“, ističu iz PS gradnje.

Tvrdnje i da su „saznanju da je tužilaštvo izvršilo pritisak na Građevinsku inspekciju da se izvrši rušenje objekta i da se u vezi sa tim vrši istraga i ispitivanje svih službenika koji su bili povezani sa našim predmetom za rušenje objekta“.

Advertisement

„… Te da su isti iz tog razloga tokom novembra 2021. prvo izvršili inspekcijski nadzor i izašli na teren i konstatovali da se ne vrše nikakvi građevinski radovi i da isti stoje i dalje od kad je to investitoru naloženo krajem 2020, ali su isti nakon toga donijeli Rješenje o rušenju objekta iako smo ih našim izjašnjenjem na zapisnik obavijestili da je u toku postupak legalizacije te da je shodno Zakonu potrebno sačekati ishod postupka legalizacije koji daje mogućnost prekida daljeg postupka rušenja objekta. Sve ovo navodimo iz razloga što kao stranka trpimo nezabilježenu diskriminaciju ali i iz razloga što navedena situacija može imati nesagledive posledice kako za živote ljudi koji su kupili stanove u navedenom objektu i Investitora ali isto tako i za Glavni Grad Podgorica i državu Crnu Goru“, tvrde iz te kompanije.

Pozivaju vodeća odgovorna lica uključujući i premijera Zdravka Krivokapića i inistra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića kao i gradonačelnika Ivana Vukovića da „zajedno, u korist prorodica, na opšteprihvatljiv i zakonit način riješimo njihov problem“.

„I iz razloga što one mogu pretrpjeti najveću štetu u trenutnoj situaciji u kojoj se svi nalazimo, jer u suprotnom smatramo da ćemo svi izgubiti rušenjem objekta i pokretanjem novih tužbenih zahtjeva koji mogu dovesti do još veće štete za sve, nego što ona postoji u ovom trenutku“, zaključuju iz PS gradnje.

Advertisement


Vijesti



Vijesti
Advertisement
Nastavite čitati

Društvo

ambiciozni projekti postojali i u prošlom vijeku, nijesu realizovani zbog malo volje i previše bahatosti

Objavljeno

dana

Autor

ambiciozni projekti postojali i u prošlom vijeku, nijesu realizovani zbog malo volje i previše bahatosti

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


ambiciozni projekti postojali i u prošlom vijeku, nijesu realizovani zbog malo volje i previše bahatosti

Od velikih ideja, do septičkih jama i zaborava

„Ulcinj je nakon zemljotresa imao para da ideje pretoči u djelo, ne jednom nego pet puta, ali uvijek je bilo nekog prečeg posla“, kaže za „Vijesti“ ekolog iz Ulcinja Dželal Hodžić

Advertisement
Samir Adrović
743 pregleda 0 komentar(a)
Advertisement

Stari grad, Ulcinj, Foto: Shutterstock
Stari grad, Ulcinj, Foto: Shutterstock
Advertisement

Da su čelnici Ulcinja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka imali jasniju viziju razvoja grada u bliskoj budućnosti i prihvatili ideje servirane na stolu, Port Milena danas ne bi bila otvorena septička jama, dok su ratovi devedesetih “pojeli” ambiciozne projekte za Šasko jezero i kavezni uzgoj ribe u Valdanosu.

Advertisement

To potvrđuju dokumenti i zapisnici iz tog vremena sa sastanaka kojim su prisustvovali i akademici i eksperti iz Beograda i Italije, priznati ihtiolozi, ekolozi…

”Bilo je malo volje a previše bahatosti. Ulcinj je nakon zemljotresa imao para da sve te ideje pretoči u djelo, ne jednom nego pet puta, ali uvijek je bilo nekog prečeg posla”, kaže za “Vijesti” ekolog iz Ulcinja Dželal Hodžić.

Na sastanku u Ulcinju u februaru 1981. godine, dr Draga Janković iz beogradskog Instituta “Ruđer Bošković” i mr Stjepčević iz Biološkog instituta istakli su potrebu da se ispita fenomen zalaženja mlađi jegulje u Port Mileni i kneti i mogućnost korišćenja prirodnih prednosti u tom smislu.

Advertisement

”To pokazuje koliko je Port Milena tada bila moćan resurs, istinski turistički dragulj”, sjeća se Hodžić koji kaže da je prisustvovao sastanku.

Dželal Hodžić
Dželal Hodžićfoto: Samir Adrović

Cilj istraživanja, naglašeno je tada, bio bi proučavanje ihtioloških poroblema na tim terenima. Zaključeno je da bi tadašnji Agropogon, Zavod za okeanografiju mora iz Kotora i Solana “Bajo Sekulić” trebalo da budu ravnopravni nosioci projekta istraživanja. Posebnio je istaknuto da bi porojekat trebalo realizovati postupno i bez velikih ulaganja.

”Konstatovano je da postoji mogućnost zatvorenog eksperimentalnog sistema, poput njemačkog patenta, koji se realizuje na malom prostoru sa velikom gustinom i velikim prinosom. Takav sistem moguć je u toku čitave godine i može se kombinovati sa otvorenim sistemima. Na taj način mogu se odgajati velike količine mlađi u ranijim stadijumima”, piše u zapisniku sa sastanka kome su još prisustvovali i dr Karman, mr Knežević, ihtiolog Jovanović, Hodžić i Ramuš Gorana iz Agrpogona i Veselin Đurović i Daut Molabećirović iz Opštine Ulcinj.

Na sastanku je zaključeno da je potrebno što prije, najkasnije u roku od deset dana, uraditi projektni zadatak, odnosno elaborat istraživanja kojim bi se konkurisalo kod Republičke zajednice za naučnu djelatnost.

Advertisement
Šasko jezero
Šasko jezerofoto: Savo Prelević

Hodžić se sjeća da je sve završeno na tome jer su Opština i Solana brzo odustale od projekta.

”U Opštini su tada kazali da zbog zemljotresa imaju prioritetnijih problema, a u Solani su bili bahati. Imali su i jedni i drugi, moglo im je biti. Poljoprivreda i ovakvi projekti bili su im zadnja rupa na svirali”, prisjeća se Hodžić kako je briljantna ideja, voljom opštinskih moćnika, završila u arhivi.

Port Milena – ekološka bomba

Samo dvije i po decenije kasnije, Port Milena postaće ekološka bomba, sa koje se širi smrad i zaraza. Egzotične motive sa razglednica kojima su dominirale jedinstvene kalimere i kristalno čista voda, zamijenila je fekalna mutež, sa zamrlim biljnim i životinjskim svijetom, bez izgleda da se nešto bitnije promijeni u skorijoj budućnosti.

Neke ideje i projekti nestali su u vrtlogu surovih ratova početkom devedestih godina prošlog vijeka.

Advertisement

Tako je u protokolu sačinjenom 10. aprila 1990. godine, čija realizacija nikad nije ni počela, predmet bio priprema i realizacija projekta uzgoja, ulova i plasmana vodenih kultura. Potpisnici protokola bili su dr Vinćenco Polaci iz COIPA iz Rima, direktor ulcinjskog Agropogona Gojko Popović, predstavnik Montenegroturista iz Budve Božidar Popović, te Slobodan Šarenac ispred Jugoslovenskog zavoda za produktivnost, istraživanje i razvoj iz Beograda.

Otvorena kanalizacija: Port Milena
Otvorena kanalizacija: Port Milenafoto: Samir Adrović

U protokolu je zajednički ocijenjeno da prioritetnu fazu saradnje predstavlja uzgoj i ulov ribe na Šaskom jezeru.

”Pri čemu uzgoj jegulje ima isključivo izvoznu orijentaciju, a uzgoj krapa i skakavice – domaću tržišnu orijentaciju, za potrebe kupaca Agropogona. Sastavni dio projekta saradnje predstavljaju kapaciteti ulovne flote koju bi obezbijedio italijanski partner uključujući u zajednički sistem i domaće kapacitet kooperanata – ribara”, stoji u protokolu, koga je zamrznuo “rat za mir”, ali i kasnija ratna dešavanja u zemljama regiona.

Nekad uzorna kompanija na prostoru velike Jugoslavije, Agropogon, prestao je da postoji pet godina kasnije.

Advertisement

Istu sudbinu kao i protokol doživio je ugovor iz 1990. godine o finansiranju projekta “Intenizvini kavezni uzgoj ribe u priobalnoj zoni Ulcinja”. Republički skretarijat za razvoj tada je u tu svrhu izdvojio 100 hiljada dinara.

”Mislim da je lokacija za kavezni uzgoj bila planirana u Valdanosu, sa lijeve strane prema svjetioniku. Ta strana izložena je samo maestralu i zapadnjaku, što je idealno za kavezni uzgoj. Osim toga, more je tamo uvijek besprekorno čisto”, kaže Hodžić.

Ignorisan i tunel sa liftom ispod Starog grada

Hodžić priča da se sjeća da je sada pokojni inžinjer Lazar Ban, osamdesetih godina prošlog vijeka htio da izradi projekat tunela ispod Starog grada, koji bi vodio od mjesta gdje je sada lokal “Big Ben” do puta prema Limanu.

Advertisement
Stari grad Ulcinj, Ulcinj
foto: Shutterstock

”Tunel je trebalo da bude dug oko 150 metara, a Ban je negdje po sredini planirao i izgradnju lifta. I to su ignorisali”, kaže on.

Ribnjaci u Špatuli kapaciteta do 350 tona godišnje

Bez realizacije ostao je i zahtjev Agropogona za davanje ponude za izradu projekta za ribnjake na području Špatule, u zaleđu Velike plaže, dostavljen Zavodu za biologiju mora i okeanografiju iz Kotora u martu 1981.

U Agropogonu su tada tvrdili da bi kapacitet ribnjaka na toj lokaciji do 1985. mogao da dostigne i 350 tona godišnje. Iznos investicija za taj projekat kretao se između četiri i pet milijardi starih dinara.

Hodžić se sjeća da je sa ocem često išao u ribolov u Špatulu.

Advertisement

”Ribe je bilo u izobilju, posebno jegulje i to baš krupnih jedinki. Jezero je tada bilo povezano sa Bojanom. Nijesam odavno bio tamo, ali čujem da je jedan dio sada zatrpan”.


Vijesti



Vijesti
Advertisement
Nastavite čitati

Društvo

Đurić dobitnik Povelje Ivan Crnojević

Objavljeno

dana

Đurić dobitnik Povelje Ivan Crnojević

Najnovije Društvene Vijesti, izvor portal: Vijesti.me


za ostvareno životno djelo

Đurić dobitnik Povelje Ivan Crnojević

Izlagao je na 12 samostalnih, preko 220 grupnih izložbi u zemlji i oko 45 u inostranstvu. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada… Ukazom predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom

Advertisement

Foto: Prijestonica Cetinje

Advertisement

Bivši gradonačelnik Cetinja, kulturni stvaralac, slikar Slobodan – Puro Đurić dobitnik je Povelje „Ivan Crnojević“ za 2021. godinu.

Priznanje se dodjeljuje pojedincu za ostvareno životno djelo koje je od posebnog značaja za Prijestonicu.

Advertisement

Povelja „Ivan Crnojević“, koju dodjeljuje gradonačelnik Prijestonice Cetinje, biće uručena na svečanosti koju Prijestonica organizuje 4. januara, na Dan osnivanja Cetinja.

Kako je saopšteno iz Prijestonice, gradonačelnik Aleksandar Kašćelan podržao je kandidaturu Đurića za priznanje koju su podnijeli crnogorski intelektualci i kulturni poslenici, kao i Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore.

Đurić je rođen 1935. godine na Cetinju. Sa četrnaest godina upisao je Filmsku
školu u Zagrebu, a pod uticajem zagrebačke likovne scene, upisuje hercegnovsku Umjetničku školu. Kasnije završava Pedagošku akademiju i Kulturološki fakultet.

Advertisement

U periodu od 1965 – 1975. zapošljen je u Elektroindustriji „Obod“ kao grafički i prvi crnogorski industrijski dizajner. Od 1975 – 1984. radi u Centru za kulturu Cetinje, gdje je imenovan za rukovodioca Likovnog salona „13. novembar“, koji u ovom periodu prerasta u republički. Tokom tog perioda sakupljen je fond
Salona od preko 300 umjetničkih djela – slika, skulptura i grafika poznatih crnogorskih i jugoslovenskih stvaralaca.

Slobodan Puro Đurić, Slobodan Đurić
foto: Prijestonica Cetinje

Bio je i grafički urednik „Cetinjskog lista“. U ovom periodu intenzivno sarađuje sa izdavačkom kućom “Obod” Cetinje na grafičkom opremanju velikog broja knjiga ovog izdavača. U periodu od završetka Umjetničke škole do preuzimanja mjesta gradonačelnika Cetinja radio je na mnogim dokumentarnim i igranim filmovima kao scenarista, organizator snimanja i scenograf.

„Za gradonačelnika Cetinja izabran je 1984. godine, u koje vrijeme
počinje obnova nepokretnih spomenika kulture i kompletne infrastrukture
istorijskog jezgra Cetinja. U tom periodu uspjelo se obnoviti i
revitalizovati oko 135 većih i manjih spomenika kulture. Bio je jedan
od inicijatora i utemeljivača Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju“, navodi se u saopštenju Prijestonice.

Slobodan Puro Đurić, Slobodan Đurić
foto: Prijestonica Cetinje

Izlagao je na 12 samostalnih, preko 220 grupnih izložbi u zemlji i oko 45 u inostranstvu. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada od kojih se izdvajaju: Prva nagrada za mlade likovne stvaraoce Savjeta za prosvjetu i kulturu Crne Gore 1956. godine, Nagrada likovnog salona “13. novembar” Cetinje 1968. i 1973. godine, Trinaestojulska nagrada za 1974. godinu, te Trinaestonovembarska nagrada grada Cetinja za 1981. godinu.

Ukazom predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom za zasluge i postignute uspjehe u radu od značaja za socijalističku izgradnju zemlje, i Ordenom Republike kojim ga je odlikovalo Predsjedništvo SFRJ za naročite zasluge na polju javne djelatnosti kojom se doprinosi opštem napretku zemlje kao Gradonačelnik Cetinja.

Advertisement

Odlukom Vlade, 2010. godine imenovan je za istaknutog crnogrskog kulturnog stvaraoca.

Slobodan Puro Đurić, Slobodan Đurić
foto: Prijestonica Cetinje

Slobodan-Puro Đurić je uvršten u knjigu milenijumskog izbora „Uspješni umjetnici i dizajneri dvadesetog vijeka”, po izboru i u izdanju Internacionalnog Bibliografskog centra Kembridž, Engleska, 2001. godine.

Njegova djela nalaze se u mnogim galerijama, zbirkama muzeja i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Živi i stvara na Cetinju, Budvi i Podgorici. Od 1963. godine u braku je sa Vidom Kaluđerović, s kojom ima troje djece Anu, Maju i Mirka.

Povelju „Ivan Crnojević“ do sada su dobili Mladen Lompar, Milovan-Milo Janković, Veselin Vujović, Dušan J. Martinović, Novak Jovanović, Luka Lagator, Pavle Đonović, Miodrag Dado Đurić, Branislav Mićunović, Dimitrije Popović, Fudbalski klub “Lovćen”, Rastislav Vrbenski, Dejan Savićević, Marko Špadijer i Milorad Popović.

Advertisement


Vijesti



Vijesti
Advertisement
Nastavite čitati

Novi Komentari

Najčitanije