Građanski aktivista Obren Medenica komentarisao je na svom Facebook profilu jednu od najozloglašenijih četničkih patetičnih pjesama – ”Morem plovi jedna mala barka”.

Ova svojevrsna zločinačka tužbalica nastala je tokom Drugog svetskog rata, a tiče se kraljice Marije, supruge ratnog zločinca Aleksandra I Karađorđevića i majke Petra II Karađorđevića koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata pobjegao u London, sa ogromnom količinom ukradenog zlata.

Interesantno je da se Marija u pjesmi obraća kvislingu i zločincu Draži Mihajloviću sa pitanjem gde je njen sin, iako je znala da je u Londonu, na sigurnom dok je njegov narod ginuo u borbama.

Komentar Medenice prenosimo u cjelosti:

Iskoči mi snimak đe se ispod nekog šatora, u brlogu, pjeva himna u otadžbini, veliki hit Baje Malog Knindže, na čiji prvi stih svaki četnik 21. vijeka doživi erekciju i kreće masturbacija uz kuvanu šljivu i masnu gibanicu.

Dakle, “Morem plovi jedna mala barka”, pa aj da je malo izanaliziramo, da vidimo o čemu se to u njoj radi.

U prvom stihu nema ništa sporno, čak je i potpuno logično da barka plovi morem, ali u drugom stihu “a u barci kralja Petra majka” već ima nekoliko znakova pitanja i nejasnoća. Đe je krenula kraljica Marija barkom u to doba, u sred rata, i o kojem moru se radi? Treći stih govori o taktici, “morem plovi ne boji se mina”, što ima logike, jer da bi izbjegla minska polja  more je, što se toga tiče bezbjedno, a rat je. Četvrti stih “pošla majka da potraži sina” govori o namjeri, ali potpuno zbunjuje. Kako da ga traži kad su svi zajedno utekli za London 1941. godine, i ponijeli ono zlato, dakle bila je sa njim svo vrijeme i ni jedan razlog za brigu o njemu nije imala.

Peti stih je reciprocitet četvrtog i kaže “pošla majka sina da potraži” ali i dalje zbunjuje, a šesti “pa se javi generalu Draži” već veze s mozgom nema. Kako se to morem stizalo do Draže koji je cijeli rat smrdio na Ravnu Goru ili u Gornje Lipovo u pećinu.

Sedmi stih “čiča Dražo gde je moje dete” od kojega bi i kamen zaplakao, na koji kreće krv u obraze mladom četniku, i slačak u guzicu, a na osmom “čuvaju ga srpske bajonete” i ako veze sa istinom nema, pošto se u to vrijeme u Londonu ženio sa grčkom princezom, mlad četnik ejakulira samom sebi u bradu od tolikog patriotizma i ljubavi prema otadžbini kad joj opljačkaš sve zlatne rezerve i ostaviš je na milost i nemilost najvećem zlu u istoriji. Ili, preciznosti radi, kad te zabolje kurac za državu čiji si posrani kralj, kad samo gledaš da spasiš svoju guzicu, a bravi ti 80 godina kasnije još pjevaju… a pojma nemaju što pjevaju.

12 poena za ”Veseli se srpski rode”, ima više smisla, a analiziraćemo je drugu noć.