Povežite se s nama

Politika

Eraković: Za DANU neprihvatljiva postojeća verzija Temeljnog ugovora

Objavljeno

dana

Eraković: Za DANU neprihvatljiva postojeća verzija Temeljnog ugovora

Najnovije Političke Vijesti, izvor portal: Aktuelno.me


Za Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti (DANU) neprihvaljivo je, jer je izuzetno štetno za Crnu Goru i njene vitalne državne i nacionalne interese, ako bi se prihvatila i potpisala postojeća radna verzija, odnosno, skandalozni i anticrnogorski nacrt tzv. „temeljnog ugovora“ između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, odnosno, Crkve Srbije, koja je uzurpatorska i okupaciona u Crnoj Gori od 1920. godine, kazao je predsjednik, Blagota Eraković. 

“Ko potpiše i prihvati tzv. „temeljni ugovor“, sa ovakvom sadržinom, kakva je data u radnoj verziji istog, ako bi ona bila konačna, a nadamo se da neće, u ime Crne Gore, prema našoj analizi, stavu i ocjeni- počinio bi biće teškog krivičnog djela- veleizdaje Crne Gore i za to bi morao snositi odgovornost -onaj ili oni koji bi to učinili”, poručio je on.

Eraković je kazao da prema sadržini nacrta ovog ugovora, evidentno je da se njime SPC, odnosno, Crkva Srbije (koja je na bajonetima, dakle, nasilno uvedena u Crnu Goru 1920., elem, ona nema viševjekovni kontinuitet u Crnoj Gori, kako piše, prevarno, falsifikovanjem i brutalnom krađom istorije u sklandaloznoj Preambuli nacrta ovog ugovora, kojeg po mišljenju DANU treba izbrisati), želi postaviti i legalizovati kao država u državi, čak i iznad države Crne Gore, što je aposlutno neprihvatljivo i zahtijeva snažnu društevnu reakciju.

Advertisement

“Podvlačimo, SPC, odnosno, Crkva Srbije u Crnoj Gori nema viševjekovni istorijski i pravni kontinuitet i subjektivitet u Crnoj Gori, kako joj se to „priznaje“ u nacrtu navedenog ugovora, već je ona nasilno nametnuta u Crnoj Gori, nakon okupacije i nasilne aneksije Crne Gore 1918. godine i bespravnog ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, u procesu koji je trajao od kraja 1918. do 1922. godine”, dodaje Eraković.

Takođe, ističe, ako analiziramo formu i sadržinu nacrta ovog tzv. ugovora zaključićemo, jasno, da ovo nije ni ugovor, jer ne zadovoljava standardnu formu i sadržinu koji svaki ugovor ne samo treba već mora da ima.

“Naime, mi smatramo da ova varijanta ugovora, radna verzija, nije ugovor, čak i kad bi se isti, u ovom obliku i sadržini, zaključio, između dvije ugovorne strane, već je taj posao samo prihvatanje diktata Crkve Srbije, odnosno, kapitulansko pristajanje na esencijalno jednostrani akt, zapravo, nametanje Crnoj Gori tuđe volje od strane Crkve Srbije i ispunjavanje njenih imperijalnih i asimilatorskih zahtjeva i pretenzija i pravno priznavanje otimačine kulturno-istorijske baštine i nacionalnog blaga Crne Gore”, rekao je Eraković.

Advertisement

Prema njegovim riječima, za DANU bi ovo, ako bi se prihvatilo, bio pakt sa okupatorom, odnosno, pokušaj i čin legalizacije, odnosno, lažiranja i otimanja istorije Crne Gore i crnogorske državne, nacionalne, kulturne i istorijske baštine, koja nije samo sakralnog karaktera. Nego mnogo više i značajnije: tiče se identiteta crnogorskog naroda i opstanka građanske Crne Gore.

“Ako temeljno pročitamo sadržinu nacrta ovog ugovora, lako ćemo viđeti da se stalno govori SPC „ima pravo,…ima prava“, a Crna Gora samo preuzima obaveze prema Crkvi Srbije (SPC), što je suludo, ako bi ove norme nacrta ugovora opstale. Država Crna Gora je, prema slovu nacrta ovog ugovora, eklatantno dovedena u podređeni položaj, potpuno neravnopravni status u odnosu na Crkvu Srbije (SPC). Prema ovoj, još uvijek aktuelnoj i radnoj, verziji ugovora, država Crna Gora nema nikakva prava sem obaveza prema SPC, a SPC ima ekskluzivna prava bez obaveza prema državi Crnoj Gori. Svaki ugovor, pa i ovaj posebito, mora definisati međusobna, uzajamna prava i obaveze. Po ovome što je ponuđeno, sasvim jasno slijedi da Crkva Srbije (SPC) ima samo prava, ali bez obaveza prema državi Crnoj Gori, a Država Crna Gora samo obaveze, ali bez ikakvih prava. Zaista, nemoralno, antiustavno, antizakonito, antistorijski i antipravno”, kazao je Eraković.

DANU smatra da ovaj i ovakav ugovor ne treba i ne smije se zaključiti i potpisati, jer je on antiustavan i nezakonit i on bi predstavljao, ako se to dogodi, akt kapitulacije države Crne Gore pred Crkvom Srbije (SPC) i akt priznavanja okupacije crnogorskog sakralnog kulturno-istorijskog nasljeđa, odnosno, manastira i crkava i druge nepokretne i pokretne imovine, kojima decenijama bespravno gospodari SPC, iako nema pravo svojine nad njima, već oni pripadaju Crnoj Gori i crnogorskom narodu, a ne beogradskoj Patrijaršiji i njenim filijalama u Crnoj Gori.

Advertisement

“Sa SPC u Crnoj Gori, odnosno, njenim eparhijama, ako su registrovane u Crnoj Gori, može se zaključiti, potpisati običan ugovor i to ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade CG i SPC u Crnoj Gori, ali ne nikako i nikada tzv. temeljni ugovor, jer Crkva Srbije ili SPC, nije država niti subjekt međunarodnog prava, poput Sv. Stolice (države-crkve Vatikan) da bi se sa njom zaključio Temeljni ugovor, koji je, inače, sinonim za konkordat”, poručio je predsjenik DANU.

On napominje da je  sa SPC u Crnoj Gori, moguće zaključiti i potpisati ugovor, ako je slične sadržine kao što su potpisani ugovori sa Islamskom vjerskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, a takav ugovor potrebno je zaključiti i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Ali sa crkvom Srbije, odnosno, SPC se ne može i ne bi smio zaključiti ugovor ovakve sadržine kakva je u njegovom nacrtu, jer bi to bila omča oko vrata Crnoj Gori ili Damoklov mač koji prijeti njenoj nezavisnosti i suverenosti.

“Očekujemo da se odbaci kao neprihvatljiva ovakva vrsta i sadržina ponuđenog ugovora između Vlade Crne Gore i Crkve Srbije, odnosno, Srpske pravoslavne crkve, koja je nastala 1920., u Kraljevini SHS, dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića, nakon što su prethodno ukinute autokefalne crkve: Crnogorska pravoslavna crkva, Karlovačka mitropolija i Bukovinsko-Dalmatinska mitropolija”, zaključio je Eraković.

Advertisement



Aktuelno
Vaše mišljenje? Ostavite komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Politika

Mišel: Moje saučešće svim porodicama koje su izgubile svoje bližnje u jučerašnjoj tragediji, mislima sam uz vas

Objavljeno

dana

Autor

Mišel: Moje saučešće svim porodicama koje su izgubile svoje bližnje u jučerašnjoj tragediji, mislima sam uz vas

Najnovije Političke Vijesti, izvor portal: Aktuelno.me


Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel izjavio je saučešće svim porodicama koje su juče izgubile svoje bližnje u nezapamćenoj tragediji na Cetinju.

“Moje misli su uz sve građane, kao i uz premijera Dritana Abazovića i predsjednika Mila Đukanovića”, zaključio je Mišel.



Aktuelno
Advertisement
Nastavite čitati

Politika

Knežević: Izražavam svoje snažno uvjerenje da se ovakav gnusni čin više nikad neće ponoviti u Crnoj Gori

Objavljeno

dana

Autor

Knežević: Opšte rasulo i ćutanje u bezbjednosnom sektoru

Najnovije Političke Vijesti, izvor portal: Aktuelno.me


Povodom tragičnih događaja na Cetinju, tokom kojih je među poginulima nastradalo čak i dvoje nedužne djece, upućujem svoje izraze najdubljeg saučešća porodicama postradalih, Cetinju i cijeloj Crnoj Gori, uz želju da se povrijeđeni što prije oporave i vrate svojim kućama, saopštio je predsjednik DNP-a Milan Knežević.

“Izražavam svoje snažno uvjerenje da se ovakav gnusni čin više nikad neće ponoviti u Crnoj Gori, jer nema ničeg zajedničkog s njenim patrijarhalnim bićem, sa njenom duhovnošću, tradicijom i značajem porodice kroz istoriju”,  poručio je on.



Aktuelno
Advertisement
Nastavite čitati

Politika

Izdaja, laži i prevare

Objavljeno

dana

Autor

Zašto Abazović krije stav CANU o ugovoru sa SPC?

Najnovije Političke Vijesti, izvor portal: Aktuelno.me


Piše: Savić Jovanović

Suštinu  ugovora između države  i SPC efektno je objasnio Aleksandar Raković, ideolog “srpskog sveta”, koji šalje  čestitku premijeru  Crne Gore u kojoj, između ostalog, kaže: “Bravo Abazoviću, potpisao si da je Srpska pravoslavna crkva osnovala Crnu Goru”.

Potpisivanjem ugovora između Vlade i Crkve Srbije, upaljen je fitilj građanskog rata u Crnoj Gori. Urađeno je to bez tačne najave, krijući i na prevaran način, kao što se, uostalom, na takav način donose svi izdajnički akti. Ovakvim sramnim dokumentom, po kojemu se sakralna i duhovna baština Crne Gore prepisuje na Crkvu Srbije, dakle na državu Srbiju, i još pride više od 50 kilometara kvadratnih državne teritorije, napravljena je, po svemu sudeći, najveća kriminalno-pljačkaška operacija i izdaja u istoriji Crne Gore.

Advertisement

Ovo je veća izdaja od one iz 1918. godine, jer je tada iznad glava onih koji su, navodno odlučivali visio srpski bajonet, a sada je urađeno ovo kako je urađeno potezom pera, bez “ispaljenog metka”. I to od jednog Albanca koji hoće da uredi odnose među pravoslavnim življem u Crnoj Gori. Njegova slabašna leđa ne mogu ponijeti toliki teret. Mora da su na njega bačene neke čini i dobro bi bilo da se neko javi da to sa njega skine. Zbog njegovog zdravlja, ali i zdravlja svih građana. A da nije baš dobrog zdravlja, vidjelo se nakon potpisivanja ugovora, kada je izjavio da mu je čast i da je ponosan što je  ispred države Crne Gore, “da ne trepne”, stavio potpis. Patrijarh srpski Porfirije, kao drugi potpisnik ovog ugovora izjavio je da “nije bilo mnogo riječi da se razumijemo”. I nije, jer Dritan nije dao nikome u Crnoj Gori da dođe do riječi. Naime, brojne primjedbe i sugestije, pristigle od Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, NVO sektora, političara, istoričara i drugih, Abazović je odbacio sa izgovorom, da u svemu tome nije “vidio ništa novo”.

Ulizica i srednji prst

Ako je poslije izglasavanja ovog ugovora na vladi Crne Gore premijer od šake do lakta odmjerio Evropskoj Uniji, koja je upozorila da ugovor sa Crkvom Srbije ne treba da bude prioritet, onda je Abazović akademicima, struci, nevladinom sektoru i uglednim ličnostima iz oblasti nauke i kulture, pokazao srednji prst, omalovažio ih i ponizio. Do koje je mjere postao ulizica i ponizni sluga tuđih gospodara i tuđih interesa, govori i to da u tekstu koji je napisan u Beogradu i dostavljen Podgorici na potpisivanje, nije smio ni zarez promijeniti. Suštinu ovog ugovora efektno je objasnio Aleksandar Raković, ideolog “srpskog sveta”, koji šalje čestitku premijeru Crne Gore u kojoj, između ostalog, kaže: “Bravo Abazoviću, potpisao si da je Srpska pravoslavna crkva osnovala Crnu Goru”.

Advertisement

A do posljednjeg trenutka tinjala je nada, istina kod malobrojnih, da vlada ima bar minimum državnog, političkog i patriotskog integriteta, moralnog i ljudskog dostojanstva, da neće potpisati ovakav sraman ugovor, i da će to odložiti za neku drugu priliku, makar do trenutka dok se srpski popovi ne uozbilje, dok ne budu manje lagali i provocirali i dok ne budu raspirivali mržnju gotovo svakom svojom izjavom. “Obnovićemo kapelu na Lovćenu kada napravimo otklon od zle komunističke misli i kad se očistimo od ustašluka koji je zahvatio donekle Crnu Goru”. Tako mitropolit Joanikije, samo nekoliko dana prije potpisivanja ugovora potpaljuje vatru i ponavlja vokabular primitivnog srpskog nacionalizma. A taj nacionalizam čiji je promoter i Dritan Abazović, pribjegao je drugoj taktici djelovanja, mnogo lukavijoj, ali ipak providnoj. Naime, osim tradicionalne čvrste vezanosti za Crnu Goru, manjinski narodi su se još čvršće vezali za državu, posebno od  90-ih godina prošloga vijeka, upravo zbog straha od velikosrpskog nacionalizma. Sada taj nacionalizam pokušava da manjinske narode okrene protiv države i Crnogoraca. Tako je Suada Zoronić, pripadnica Bošnjačkog naroda i članica Abazovićeve URA-e izjavila da su prvi genocid u Evropi u 20. vijeku počinili Crnogorci tokom Balkanskih ratova, normalno, nad muslimanskim življem. Svakako, ova istorijska neistina nije mogla iskočiti iz, pošteno rečeno, ljepuškaste glave pomenute gospođe, ali se nije udostojila da se, makar, izvine za izrečenu glupost. Nije joj rečeno da to uradi.

Pomoć Beograda i Tirane                    

Na drugoj strani, pripadnik Albanskog naroda i predsjednik opštine Tuzi, Nik Đeljošaj, istog dana kada je na vladi izglasan ugovor o odnosima države i SPC, kaže da “što se tiče temeljnog  ugovora odluka je donijeta i to pitanje je danas zatvoreno”. Smatra da bi se rušenjem ove vlade “rušila i evropska budućnost Crne Gore”, pa nastavlja: “Želim da vjerujem da kod svih činilaca postoji državnička odgovornost i politička mudrost koje neće dozvoliti da se bilo kakve odluke donose naprečac, sa dalekosežnim negativnim posljedicama, već da će svaka odluka biti mudra za našu zajedničku Crnu Goru”. Bravo Nik, samo da si ovo rekao dan ranije, prije nego je ugovor naprečac izglasan na vladi. Ovako, ova izjava ne vrijedi ni boba, mada znamo na koga je adresirana. Nadalje, posljednjih dana ugledni predstavnici Bošnjačkog naroda u inostranstvu su izloženi napadima i provokacijama od strane ekstremističkih i četničkih grupa, koji se, inače, množe u Crnoj Gori u posljednje vrijeme, a sa kojima premijer Abazović proslavlja potpisivanje ugovora sa SPC. Dakle, sve se radi da se ubaci, klica razdora između manjinskih naroda i Crnogoraca, kako bi razjedinjena i međusobno posvađana Crna Gora bila lak plijen. Zato Abazović ima podršku, logističku i svaku drugu pomoć Beograda, pa i Tirane. Dva njihova zadatka već je ispunio: usporio je put Crne Gore ka Evropskoj uniji i potpisao ugovor sa SPC. Još samo da Crnu Goru “utovari” u Otvoreni Balkan i eto ti “cele” države u “srpskom svetu”. Možda baš ne “cele”, jer bi jedan njen dio pripao “albanskom svetu”.

Advertisement

Ljudi koji nemaju stida

Ostane li još koji mjesec na čelu vlade, Abazović će ispuniti i preostale zadatke koje je dobio od svojih gazda. Svi ostali su mu nebitni: slagao je i prevario predstavnike EU, svoje koalicione partnere i, na kraju, građane. “Abazović je lažov i prevarant. Nikad ne znaš sa njim na čemu si”, kaže jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević. Jedna albanska poslovica kaže: “Bježi od čovjeka koji se ne zna zacrveniti”. Takvih, nažalost, danas u Crnoj Gori ima previše, tako da je nemoguće od njih pobjeći. Oni kad otvoreno lažu, kao da se time zore, podignu glave, a pogled im ide negdje visoko. Ima previše nemorala, javnog blaćenja i svaštočinstva. Popovi po Crnoj Gori drže parastose osuđenim ratnim zločincima i pišu da su četnici pripadali antifašističkom pokretu. Na drugoj strani, svi oni koji se ne slažu da se tuđoj crkvi i ovakvim popovima daje na raspolaganje sakralna i kulturna baština države, proglašavaju se nacionalistima i ekstremistima. U tome prednjače premijer i njegova URA, koji, kada su obavili poslove za drugoga, zapomažu da se sada treba okrenuti ubrzanom putu ka EU. Oni, dakle, čija je članica, već pomenuta Suada Zoronić, 18 puta bila uzdržana na sjednici Ustavnog odbora Skupštine, na kojoj je trebalo predložiti kandidate za sudije Ustavnog suda. Zar to nije vid opstrukcije i namjerno stopiranje izbora sudija, iako je to bila preporuka Brisela. Fasciniraju ljudi koji nemaju stida i kojih nije sramota, makar od svojih najbližih.

Svi na okup

Advertisement

Strah, mržnja i nepovjerenje, uvrede, prijetnje i četnička orgijanja ovladali su javnim prostorom Crne Gore. Narod je sluđen, gleda i sluša, a ne može da vjeruje što ga je snašlo. Nije čudo što je ovih dana postavljen kamen temeljac za novu mentalnu bolnicu u Podgorici. Ali, to je malo. Potrebne su bar još 5-6 takvih bolnica.

Šta činiti? Ništa se samo od sebe neće riješiti, već je potrebna nova energija i aktivizam svih kojima je stalo do države, do njene suverenosti i samostalnosti. Nešto slično kao što je bilo prije referenduma 2006. godine, kada su suverenističke stranke i partije, civilni sektor, manjinski narodi, razna udruženja i organizacije, istaknuti kulturni i javni radnici, zajedno sa građanima, stali pod jedan barjak i obnovili državnost i samostalnost svoje države. Sa istim elanom se i sada treba okupiti kako bi se država odbranila od “ala i vrana” koji su kidisali na nju sa svih strana. Ne bude li tako, piši propalo.



Aktuelno
Advertisement
Nastavite čitati

Najčitanije